Dan: 17. veljače 2017.

Odluke, prazna obećanja i propali snovi!

Zvoni alarm i ustaješ se iz trećeg pokušaja. Kuhaš kavu i pališ cigaretu koju si jučer odlučio prestati pušiti, ideš na posao za koji si se jučer zakleo da više nikada nećeš raditi, odustaješ od trčanja kojeg si jučer odlučio započeti. Ništa novo. Nema veze. Kažeš da ćeš od „sutra“. Kao što si rekao jučer i prekjučer. Ne učiš za ispit jer je teško i tješiš se da većina ionako pada, nema veze ići ćeš na idući rok. Radiš posao koji ne voliš, nema veze jer koja budala danas još „lovi svoje snove“ i tko još ide sa smješkom na posao. Ostaješ u vezi u kojoj nisi sretan, nema veze, lakše ti je tako nego suočiti se sam sa sobom.

Ideš dalje. Nastavljaš si lagati tiho da te nitko ne čuje. Toliko već dobro lažeš da si uspio uvjeriti sam sebe u ono što govoriš. Izvadiš si jedan izgovor iz svoje vreće izgovora i potapšaš sam sebe po leđima. Ne stigneš, vani je hladno, imaš pms, boli te ovo, boli te ono, prestar si, prekasno je, situacija u državi je takva. Upireš prstom i prozivaš na odgovornost sve oko sebe, osim sebe. U stanju si naljutiti se i biti ljut na sve oko sebe zbog „nepravde“ koja ti se događa, osim na sebe. Imaš neku nebuloznu ideju da su drugi odgovorni za tvoju sreću. Zavaravaš se. Ne duguje tebi nitko ništa, samo duguješ sam sebi. Spuštaš se na razinu marionete kojom upravljaju drugi ljudi, šef, profesori, dečko/cura, prijatelji i situacije jer je tako lakše. Jer onda nisi ti kriv. Još uvijek imaš ono veličanstveno „od sutra ću“ u rukavu s kojim ćeš se utješiti i smiriti si dušu. Do sutra.

Reci mi kad je to „sutra“? Koji je to dan i datum u kalendaru? Do kada traje to tvoje „sutra“ i da li je ikada došlo na red? Što si od onoga što si sam sebi obećavao stvarno i napravio u zadnjih 30 dana, mjeseci, godina? Crno na bijelo, što točno? Reci mi i pokaži mi. Reci i pokaži sam sebi.

Ponekad pokušaš. Vidiš druge kako uspiju u nečemu. Vidiš onu načitanu curu i fora ti je kako je pametna. Vidiš lika koji rastura solažu na gitari i naježiš se. Vidiš čovjeka koji nasmijan ide na posao i zavidiš mu. Vidiš curu kako napravi 100 snatcheva s girijom od 16 kg u 5 minuta i digne 130 kg u mrtvom dizanju i želiš i ti. I onda pokušaš. Probaš dva-tri puta i ljut si jer ti ne ide. Onda odustaneš poput razmaženog derišta jer eto…tebi to ne ide. Ohol si i sebičan. Ne vidiš da se iza savršene solaže od par trenutaka kriju godine vježbe, odricanja, discipline i žrtve. Ne vidiš da se iza tih 5 minuta snatch testa kriju mjeseci i mjeseci krvi, žuljeva, otvorenih rana i svakodnevno treniranje dok ti ispijaš kave, visiš na faceu, otvaraš bocu votke subotom i po stoti put pijan pričaš svojim prijateljima o tome što ćeš ti sve „od sutra“ i o svojim velikim planovima.

I onda se međusobno potapšete po ramenima i ostavite svoje planove za sutra. Ali sutra opet ništa jer ste mamurni.

Trening Power Body Slavonski Brod

Misliš da imaš jednako pravo biti uspješan kao oni kojima si zavidan, a ne želiš dati ono što su oni dali. Ne znaš što je predanost i upornost, samo želiš slavu na lak način. Ne znaš da je predanost raditi ono što trebaš čak i onda kada nemaš volje za to, onda kada te boli, kada imaš loš dan, onda kada utihne početna euforija. Tješiš se svojim povremenim slabim pokušajima da si probao. Da si možeš slagati da si se barem potrudio iako se nikad nisi potrudio kako treba. Jedan korak naprijed, dva natrag i onda odustaneš. Prelijen si za predanost i lako odustaješ. Ego ti je prevelik da bi nastavio ako vidiš da ti nešto od prve ne ide od ruke. Ego ti je prevelik da bi dopustio da ljude vide kako padaš pa radije odustaneš od svega što je teško.

Sve bi htio, a za ništa se ne bi žrtvovao. Vrtiš se u začaranom krugu i želiš drugačije rezultate, a stalno radiš iste stvari koje te ne dovode do njih. Zato i jesi tu gdje jesi. Na istom mjestu i od „sutra“. Padneš jednom i odustaneš. Padneš i kreneš upirati prstom u sve oko sebe koji su krivi za tvoj pad, a nikada ne okreneš prst prema sebi. Teško ti je početi ponovno i dignuti se nakon pada, a misliš da zaslužuješ jednako kao i oni koji se bore sami sa sobom i dižu se nakon 1000 padova. Zar si stvarno toliko glup da misliš da je uspjeh u bilo čemu uvijek samo uzlazna putanja?

I onda čekaš onaj slavni „klik“. Čekaš da se trgneš. Govoriš si kako će se dogoditi taj „klik“ i kako će se dogoditi ono „sutra“ i onda ćeš uspjeti.

Ali gdje je taj klik i kada misliš prestati tapšati sam sebe po leđima?

Samo da ti kažem… Taj KLIK je ono kad zastaneš, uzmeš minutu i pogledaš sam sebe u ogledalo. Kada se napokon zgadiš sam sebi skupa sa svim lažima i obećanjima koje si govoriš već mjesecima i godina. Kada obećaš nešto sam sebi u svojoj glavi, bez publike i objava na sva zvona. Kada priznaš sam sebi da više ne vjeruješ svojim lažima. Kada prestaneš htjeti da ti drugi plješću i kada želiš napokon moći pogledati sebe u oči i sam si zapljeskati. Kada prestaneš glumiti žrtvu svoje životne priče i kreneš sam stvarati život kakav želiš živjeti. Bez izgovora, bez odlaganja, bez „sutra“. Kada se prestaneš izvlačiti na bol, emocionalnu i fizičku.

Uvijek će biti boli. Bol je neizbježna, na tebi je da izabereš hoćeš li ju iskoristiti kao gorivo i pretvoriti u svoju snagu ili ćeš čekati da te proguta.

I zapamti da ćeš pasti puno puta u životu. Sve je to dio procesa, a tvoja hrabrost, snaga i volja upravo se nalazi u tom podizanju nakon pada. Snagu gradiš dok se ustaješ pod teretom, dok se opireš onome što te gura prema dolje u životu. Slično kao i u vježbanju…lako je stajati uspravno s teretom kad već stojiš, ali najteži je dio dignuti se s težinom od poda. Ako želiš biti jak moraš dizati i moraš se dizati!

I jednom kada se digneš nemoj zaboraviti ono najbitnije u cijeloj priči, jedina veličanstvenija stvar od uspjeha da se sam digneš s poda je pomoći nekome drugome da se i on digne.
Nismo ovdje da te tapšemo po leđima dok si na podu, ali smo tu da ti iskreno pružimo ruku ako se želiš podići.

Dođi i upoznaj nas. U bilo koje doba dana, od 9-22h. Ne moraš biti član, možeš biti i samo prolaznik koji treba pomoć ili savjet da se pokrene. Toliko od Power Bodyja za danas. Podijeli tekst, ne pričamo ovdje samo o vježbanju. Možda će ove riječi biti nečiji „klik“ koji mu je potreban u životu.

Vidimo se. Danas. Nemamo „sutra“ u rasporedu.

Pozdrav od Ivane i Tomija